2nd November, 2009
Chaotica
Otvara se uskoro nedaleko od Zagreba novi šoping centar koji će biti najveći i najbolji u ovom dijelu Europe. Tako kažu. Imat će milijun restorana i kafića, milijardu dućana i bilijun parkirnih mjesta. Zaista, čini se kako mu konkurencije nema. U borbi za kupce, on će odnijeti pobjedu.
No, neće proći dugo vremena dok se ne otvori jedan još veći i još ambiciozniji šoping centar, u koji će bit ulupano još više novca. I što onda? Samo je pakao granica.
E sad, kad ste već pomislili kako će ovaj post bit normalan, moram vam reć kako sam vas zajebao. Meni, naime, ti silni šoping centri idu na kuratz i to poprilično. Previše ih je na premalo ljudi. Zbog njih propadaju mali dućani u gradu, pa kad poželim subotom prošetat do grada i pronać nešto normalno za obuć, uvidim da to ne mogu. Naravski, tko ima auto, može bez po muke otići do šoping centra na periferiji grada i opskrbiti cijelo svoje kućanstvo plus susjedstvo. Moje kućanstvo posjeduje auto, no mrsko mi je ići u te centre. Ne volim vrevu koja tamo vlada i šarenilo koje će me uz malo sreće dovesti do epilepsije. Svejedno, nerijetko odem zato jer moram, barem im ne moram plaćat parking.
U samom Zagrebu i oko njega, ima barem petnaestak šoping centara, a u planu ih je još desetak. Krajnje je vrijeme da se počnemo što više razmnožavati da ne razočaramo jadne investitore koji svoje teško zarađene novce ulažu u takve odurne projekte. Sve su to prvoklasni kreteni nesposobni zaraditi lovu na bilo kakav drugi način.
Osim toga, u tim centrima se koncentrira malograđanstvo kao malogdje do sada. Imamo tamo mase budućih jelena veljača na kavicama sa svojim frendicama skupa sa hrpetinom šminkerskih snobova koji dođu pozirat. Kad sam već takve spomenuo, veća seljačina od njih ne mogu bit čak i da na čelo stavim natpis: “JA SAM SELJAČINA”.
Što me dovodi do još jedne stvari. Vidio sam danas letak koji pompozno najavljuje otvaranje tog novog najvećeg centra zapadno od Zagreba i na njemu ugledao sliku osobe od koje dobijem plikove na koži. Da, vidio sam sliku Marija Petrekovića, najiritantnije osobe u Republici Hrvatskoj. Gore od njega ne može. Sve što sam pisao u prošlom postu o onoj spodobi, sve to je med i mlijeko prema onome što bih mogao napisati o ovom biću, no suzdržat ću se. Toliko o tome centru kada ga dovode kao “zvijezdu otvaranja”. Fuj!
Posted at 9:50 pm | Comments (10)